Rehabilitacija nakon operacije koljena — koliko traje

Kratki odgovor: kod artroskopske operacije meniska većina ljudi funkcionalno prohoda kroz dva do šest tjedana, kod ugradnje umjetnog koljena računa se na tri do šest mjeseci, a nakon rekonstrukcije prednje križne veze ozbiljna rehabilitacija traje od devet do dvanaest mjeseci. Fizioterapija nije ista u svim tim slučajevima ni po trajanju ni po intenzitetu. Ono što je zajedničko jest da rezultat ovisi manje o broju odrađenih termina, a više o tome jeste li nastavili raditi i nakon što su termini prestali.

Koliko traje ovisi prvenstveno o tome što je operirano

Razlike su velike i nema smisla govoriti o "rehabilitaciji koljena" kao o jednom postupku.

Artroskopija s parcijalnom resekcijom meniska. Najkraći oporavak. Hodanje s punim opterećenjem obično je dopušteno gotovo odmah, oteklina se smiruje kroz dva do tri tjedna, a povratak uobičajenim dnevnim aktivnostima realan je kroz mjesec dana. Fizioterapija se tu često svede na deset do petnaest termina, ponekad i manje ako je koljeno prije operacije bilo u dobrom stanju.

Šav meniska. Suprotno od prethodnog. Jer se tkivo mora srasti, često slijedi period ograničenog opterećenja i ograničenog raspona pokreta, pa se ukupni oporavak proteže na četiri do šest mjeseci. Ljudi se često iznenade jer im je "samo menisk", a zabrane su strože nego kod resekcije.

Rekonstrukcija prednje križne veze. Najdulji i najzahtjevniji protokol. Prvih šest tjedana radi se na otekli, punom opružanju koljena i aktivaciji kvadricepsa. Trčanje obično dolazi u obzir negdje oko trećeg do četvrtog mjeseca, a sportovi s promjenom smjera, doskokom i kontaktom tek nakon devet mjeseci, kod nekih i kasnije. Odluka o povratku sportu ne donosi se po kalendaru nego po testovima snage i stabilnosti.

Ugradnja umjetnog koljena. Prvi dani su u bolnici, s vertikalizacijom i hodanjem uz pomagalo. Kroz šest tjedana većina hoda samostalno po ravnom, kroz tri mjeseca osjeti veliku razliku, a puni učinak operacije prepoznaje se često i nakon godine dana jer se koljeno postupno "slaže". Cilj u prvim tjednima je fleksija koja omogućuje sjedanje i penjanje stubama te potpuna ekstenzija, jer se izgubljeno opružanje najteže nadoknađuje kasnije.

Faze oporavka i što se u kojoj radi

Bez obzira na dijagnozu, redoslijed je sličan i preskakanje faza je najčešći uzrok zastoja.

Prva faza, otprilike prva dva do tri tjedna, ide na smanjenje otekline i boli, na vraćanje raspona pokreta i na to da mišić uopće ponovno "upali". Radi se s hlađenjem, elevacijom, laganim pasivnim i aktivnim pokretima, izometrijama i hodanjem po dogovorenom opterećenju. Nema ničeg spektakularnog, ali ova faza određuje sve ostalo.

Druga faza, od trećeg tjedna do drugog ili trećeg mjeseca, je faza snage i kontrole. Uvode se čučnjevi u kontroliranom opsegu, iskoraci, rad na jednoj nozi, bicikl, vježbe ravnoteže. Ovdje se najčešće gubi vrijeme jer bol prestane, pa se čovjek osjeća zdravim i prestane dolaziti, dok je mišić objektivno još slabiji od zdrave strane.

Treća faza je funkcionalna. Ovdje se vraća trčanje, poskoci, ubrzanja i zaustavljanja, obrasci specifični za sport ili za posao. Traje mjesecima i to je dio koji se najčešće preskoči, a onda se koljeno javi na prvoj utakmici ili prvom duljem planinarenju.

Koliko često na fizioterapiju i koliko termina realno treba

U najintenzivnijem dijelu, obično prvih četiri do šest tjedana, uobičajeno je dva do tri termina tjedno. Kasnije se prorijedi na jedan tjedno ili jedan u dva tjedna, a fizioterapeut više kontrolira i prilagođava program nego što vodi svaku vježbu.

Okvirno, artroskopija znači negdje deset do dvadeset termina, umjetno koljeno trideset do pedeset kroz nekoliko mjeseci, a rekonstrukcija križne veze često i više od pedeset raspoređenih kroz cijelu godinu. To su okviri, ne pravila, i normalno je da se broj mijenja usput.

Važnije od broja termina je ono između njih. Program kod kuće radi se svaki dan ili gotovo svaki dan, i to je dio na kojem oporavak stvarno stoji. Termin od pola sata dva puta u tjednu nikoga ne vrati u formu ako se ostalih šest dana ne radi ništa.

Ako tražite gdje nastaviti nakon otpusta iz bolnice, popis ustanova i cjenika naći ćete među fizioterapeutima u Zagrebu, a ako vam je bitno da je blizu jer ćete dolaziti dva ili tri puta tjedno mjesecima, ima smisla gledati po kvartu, primjerice fizioterapiju na Trešnjevci.

Cijene i što ide preko HZZO-a

Dio rehabilitacije nakon operacije pokriven je obveznim zdravstvenim osiguranjem, uz uputnicu i najčešće nalaz specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije. Problem u praksi nije novac nego čekanje: termini u javnim ustanovama često se ne dobiju u prozoru kad su najpotrebniji, a to je prvih nekoliko tjedana. Zato mnogi prve tjedne plaćaju privatno, a kasniji, mirniji dio programa odrade preko uputnice.

U privatnom aranžmanu u Hrvatskoj individualni termin fizioterapije kreće se okvirno od 25 do 60 eura. Razlika ovisi o trajanju termina, o tome je li to samo terapija ili uključuje inicijalni pregled i testiranje, o gradu, o iskustvu i specijalizaciji terapeuta te o tome radi li se u dvorani s opremom ili u sobi za manualnu terapiju. Paketi od deset termina obično izlaze nešto jeftinije po terminu. Kućni posjeti su dodatno skuplji.

Cijene se mijenjaju i razlikuju od ustanove do ustanove, pa prije naručivanja pogledajte cjenik na profilu konkretnog lokala i pitajte koliko termin traje. Trideset i šezdeset minuta nisu ista usluga, a razlika u cijeni ponekad je manja od razlike u sadržaju.

Koliko dugo rezultat izdrži

Ovo je dio koji se rijetko objasni. Rezultat rehabilitacije nije trajan sam po sebi, on je stanje mišića i kontrole koje se održava ili gubi.

Snaga stečena kroz rehabilitaciju počinje padati unutar nekoliko tjedana potpune neaktivnosti. To ne znači da se vraćate na nulu, ali znači da koljeno bez ikakvog treninga kroz godinu ili dvije postane osjetljivije na preskakanja u aktivnosti. Ljudi koji nastave s nekim oblikom vježbanja dva do tri puta tjedno, pa i kratkim programom od dvadeset minuta, u pravilu zadrže funkciju godinama.

Kod umjetnog koljena rezultat operacije mjeri se godinama i implantat obično dugo traje, ali osjećaj lakoće u kretanju ovisi o snazi natkoljenice, o tjelesnoj masi i o tome hodate li redovno. Kod rekonstrukcije križne veze rizik ponovne ozljede najveći je u prvim mjesecima nakon povratka sportu, i upravo se zato ne vraća prije nego testovi pokažu da su snaga i kontrola dovoljne.

Ono što najčešće poništi dobar oporavak je prekid programa u trenutku kad bol prođe. Bol je loš pokazatelj spremnosti jer nestane ranije od slabosti.

Što ubrzava, a što usporava oporavak

Ubrzava: rano vraćanje potpunog opružanja koljena, dosljednost u vježbama kod kuće, dobro kontrolirana oteklina u prvim tjednima, prekid pušenja, dovoljno sna i unos bjelančevina, te činjenica da ste bili u formi prije operacije. Prijeoperacijska priprema, ako je operacija planirana, mjerljivo skraćuje kasniji tijek.

Usporava: dugotrajno štedenje noge i hodanje s pomagalom dulje od dogovorenog, čekanje da bol "sama prođe" pa kasni početak terapije, dijabetes i prekomjerna masa, te preskakanje faza. Posebno usporava mijenjanje terapeuta bez prijenosa informacija, jer se program svaki put vraća korak nazad.

Ako ste operaciju već obavili, korisno je na prvi termin donijeti otpusno pismo i preporuke operatera. U njima piše koliko smijete opterećivati nogu i koji je raspon pokreta dopušten, a to je okvir unutar kojeg fizioterapeut radi. Bez tog podatka prvi termini prolaze u nagađanju.